Gost trkač – Tuzlanski maraton (ARK BANOVIĆI)

Doživljaji iz Tuzle

“Znaš da si trkač kada je tvoj sport kazna za sve ostale sportiste.”

By Emir Hadžić

Zašto uopšte ovi blogovi? Trkački blogovi i priče možda na najbolji način mogu pokazati sva pozitivna i sva depresivna stanja trkačkih iskustava. Pisanje i čitanje takvih priča može učiniti da se osjećate manje usamljeno kad uđete u krizu na utrci, može vam ponuditi neka znanja, komfort i ono najbitnije a to je motivaciju da završite utrku na najbolji mogući način.  

Jubilarni peti tuzlanski maraton i sjajni domaćini, (Balić, Kada, Bedrana, Edo…), i mnogi drugi koje sam izostavio a koji se nadam se neće ljutiti su učinili da iz Tuzle ponesemo sjajna iskustva. Pored iskustva ovaj put u Banoviće donosimo i pehare, medalje i nagrade.

Oko 200 takmičara startalo je jednu od 3 utrke u 09:00 ispred kapije nekadašnje Behram begove medrese.
Rijeka boja, među kojima je naravno prevladavala žuta, krenula je putem maratonske, polumaratonske ili 5k staze. Iz Banovića ukupno 30 trkača, od toga 27 na 5k, 2 trkača na polumaratonskoj dionici i jedan ali vrijedan trkač na maratonskoj dionici. 

Ono po čemu ćemo pamtiti ovu utrku jeste značajan broj pehara koje smo ponijeli kući. Ukupno 4 i to treće mjesto u generalnom plasmanu na polumaratonu za Aldina Rizvica (1:25), drugo mjesto na 5k za Amora Mahmutbegovića (18:45), drugo mjesto u kategoriji žena na 5k za Zijadu Rizvić (26:56) i treće mjesto u kategoriji žena na 5k za Dženanu Bečić (27:06).

Zajednička izjava svih trkača sa kojima smo se sreli je jedinstvena: Tuzla vidimo se i naredne godine.

U cjelosti vam prenosim iskustva i priču ovaj puta našeg jedinog maratonca u Tuzli Renata Šabanovića:  “Imao sam želju da ovu trkačku sezonu završim maratonom koji je ujedno i moj drugi maraton. Moram priznati da sam zadovoljan svojim trčanjem i napretkom u odnosu na moj prvi maraton u Sarajevu u Julu ove godine (03:49 – 03:21). Osjećao sam se dosta spremnije i sigurnije što je rezultiralo četvrtim mjestom u generalnom plasmanu. 

Što se tiče same utrke, staza je dosta zahtjevna, a ponavljanje iste rute dva puta predstavlja dodatni psihički napor ali i to je izazov. Okrepe su bile odlične, vrijeme idealno a policajci na nivou svog zadatka. 

Ovom prilikom želim se zahvaliti mojoj porodici koja mi pruža podršku i raduje se sa mnom svakom mom uspjehu, kolegama trkačima Aldinu i Emiru te kompletnom mom timu Atletsko Rekreativnom Klubu Banovići koji su me dočekali nasmijanih lica na cilju. Nije im bilo teško čekati me nešto više od 3 sata i pružiti mi podršku i osjećaje zbog kojih sam u potpunosti zaboravio na žuljeve na tabanima. To može samo ARK Banovići. Od srca im hvala.” 

Ovom utrkom ARK Banovići najvjerovatnije i završavaju svoju trkačku sezonu a koju prvu utrku u narednoj godini ćemo omasoviti ostaje da se vidi.